Tokom narednih nekoliko decenija zgrada je postala tesna za smeštaj rastuće županijske administracije i visokih činovnika koji su u njoj stanovali, te se ukazala potreba za dogradnjom. Nakon više predloga, 1881. godine su podžupan Bela Talian, poznati peštanski arhitekt Lehner Eden i građevinski inženjer Partoš Đula sačinili plan rekonstrukcije i proširenja zgrade. Po nekim izvorima, u formiranju izgleda palate učestvovao je i Leopold Baumhorn, projektant velelepne sinagoge u Bečkereku, srušene 1941. godine. Odlučeno je da se celokupno županijsko zdanje prepravi u baroknom stilu.
Preuređenje starog dela zdanja, središnjeg i desnog dela, kao i krova, počelo je sredinom avgusta 1886. godine, neposredno po prijemu novopodignutog krila. Tom prilikom govor su održali Veliki župan Hertelendi Jožef, podžupan Ronai Jene i arhitekt Partoš Đula, da bi na kraju radnici i prisutna publika otpevali himnu. Radovi na adaptaciji potrajali su do kraja 1887. godine. Svečano otvaranje obavljeno je na vanrednoj skupštini 16. januara 1888. godine, nakon mise održane u Rimokatoličkoj crkvi. Na toj Skupštini govorili su torontalski glavni beležnik Laslo Daniel, narodni poslanik Ugarskog sabora Pal Daniel i velikobečkerečki rabin Mor (Mavro) Klajn. Povodom otvaranja obnovljene i proširene Županijske zgrade publikovana je i spomenica na mađarskom jeziku čiji pun naziv glasi “Otvaranje novosagrađenog sedišta Torontalske županije i svečane besede održane na vanrednoj sednici 16. i 18. januara 1888. prilikom otkrivanja portreta Njegove ekselencije predsednika vlade Kalmana Tise”.
Godina 1887. upisana je na fasadi zgrade, na ornamentu na luku iznad balkona, i istorijsko je svedočanstvo vremena kada je Županijska zgrada – Gradska kuća dobila sadašnji izgled.




