Jedino u Vojvodini, pa time i u Banatu, na razvoj narodnog graditeljstva izrazito su uticali političko – društveni činioci. Državna i feudalna vlast postavila je osnove naselja, oblikovala kućišta i predodredila razvoj kuće u širim razmerama. Razvoj banatske kuće tekao je kontinuirano od vremena osnivanja današnjih naselja. Prvobitna srpska kuća toga doba bila je dvodelna sa podužim tremom, slična u osnovnoj dispoziciji sa starom kosovskom prizemljušom, odakle su mnogi doseljenici došli tokom XVIII veka.
Što se oblikovanja tiče, vojvođansku kuću karakterišu sledeći elementi: dvovodni strmi krov sa kalkanom na uličnoj regulacionoj liniji, dva prozora na sobi i dva mala otvora na u kalkanu, podužni trem na dvorišnoj fasadi. Obrada kalkana je prolazila razne faze od daščane obolge koja je u Banatu bila predmet dekorativne obrade preko ravne glatko olepljene površine do bogato obrađenih oblika baroknog karaktera koji su nastali pod uticajima sa severozapada pri kraju XIX i tokom XX veka.
Vetrenjača
Nekada vrlo rasprostranjeni „mlinovi na vetar“ danas su prava retkost. U Banatu postoje još svega dve sačuvane autentične vetrenjače, a jedna je „Bošnjakova vetrenjača“, koja se nalazi na izlazu iz naseljenog mesta Melenci prema Kikindi, na oko 20 km od Zrenjanina, i izgrađena je 1891 godine.
Đeram
Đermovi su tipični vojvođanski bunari koji koji su takođe u nestajanju. Nekada su građeni samo od drveta, i takvih je ostalo još veoma malo. Danas je prisutan trend gradnje đermova u okviru pojedinih turističkih destinacija ili ugostiteljskih objekata koji neguju etno-ponudu, pa su tako đermovi podinuti ispred restorana „Aleksandar“, na Karađorđevom trgu u Zrenjaninu i u okviru etno kompleksa „Tiganjica“, na raskršću magistralnog puta Zrenjanin – Beograd i lokalnog puta za rezervat „Carska bara“ i Lukino selo, 15 kilometara od Zrenjanina.