II svetski rat i SFR Jugoslavija

Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i nemačke okupacije, 14. aprila 1941. nemačke trupe ulaze u Petrovgrad. Vlast u Banatu imali su domaći Nemci - Folksdojčeri koji su odmah konfiskovali jevrejsku imovinu i počeli s hapšenjima Srba rodoljuba. Gradu je vraćen naziv Veliki Bečkerek, i on postaje sedište okupacione vlasti za Banat, sa zloglasnom policijskom prefekturom Juraja Špilera i koncentracionim logorom u današnjoj ulici Cara Dušana, kroz koji je, tokom dve godine postojanja, prošlo više hiljada ljudi. U gradu se, pod okriljem Komunističke partije Jugoslavije, formiraju ilegalne grupe koje se suprotstavljaju nemačkoj okupacionoj vlasti. Izvodi se i više diverzantskih akcija, na koje Nemci odgovaraju odmazdom. Prve ratne godine, 31. jula, na Bagljašu je streljano 90 rodoljuba, a 19. septembra još dvanaest. U gradu otpor pružaju manje diverzantske grupe, a ratne godine prolaze bez značajnijih vojnih dejstava, sve do borbi za oslobođenje .

Jedinice Crvene armije ušle su u grad 2. oktobra 1944. godine i ubrzo preuzele komandu nad svim vitalnim gradskim objektima. Narednog dana održana je prva sednica Narodnooslobodilačkog odbora grada Petrovgrada. Za prvog predsednika izabran je Đorđe Marinković, otac narodnog heroja Sonje Marinković. Osim nje, još osam pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta iz grada i okoline proglašeno je narodnim herojima: Žarko Zrenjanin- Uča, Svetozar Marković - Toza, Pap Pavle, Stevica Jovanović, Servo Mihalj, dr Boško Vrebalov, Nedeljko Barnić-Žarki, Bora Mikin-Marko. Gradska infrastruktura ostala je tokom ratnih godina gotovo u potpunosti sačuvana. Pokušaji rušenja pojedinih industrijskih objekata od strane Nemaca koji su se povlačili, bili su osujećeni. Nastradao je jedino veliki Anau-Vinklerov mlin, a od ostalih objekata porušena je monumentalna Jevrejska sinagoga u centru grada.

Nakon rata došlo je do ogromnih društveno-političkih promena u zemlji koje su, naravno, imale uticaja i na razvoj Zrenjanina, koji ovo ime zvanično dobija 1946. godine. Avgusta 1945. stupio je na snagu Zakon o agrarnoj reformi, juna 1950. Zakon o radničkom samoupravljanju, 1959. je donet prvi "direktivni urbanistički plan" razvoja grada kojim je nagovešten njegov urbanističko-privredni razvoj. Razvoj je u prvoj posleratnoj deceniji usmeravan u skladu sa direktivnim planovima, utemeljenjem socijalističke privrede u kojoj primarno mesto dobijaju poljoprivreda i industrija. Sve do osamdesetih godina beleži se snažan priliv stanovništva iz seoskih sredina u grad, što dovodi i do značajnih promena u socijalnom, obrazovnom i etničkom sastavu stanovnika Zrenjanina. Oseća se konstantan manjak stambenog prostora, te se podižu nova naselja kolektivnog stanovanja, i čitavi novi delovi grada. Zrenjanin postaje istaknuti poljoprivredni, industrijski, kulturni i sportski centar Socijalističke federativne republike Jugoslavije.