Period od 1718. do 1848.

Kao krunska oblast, Banat je 1718. godine direktno pripojen bečkom dvoru. Za prvog guvernera Banata, car je postavio grofa Klarija Mersi Florimunda. Na osnovu carske odluke od 12. septembra 1718. godine, Banat je podeljen na 13 okruga (dištrikta), na čijem je čelu stajala zemaljska administracija u Temišvaru. Bečkerečki dištrikt je, osim grada, obuhvatao i naseljena mesta Iđoš, Arač, Bečej, Itebej, Elemir, Ečku i Aradac. Povlačenje turske vojske i življa iz Banata ostavilo je opustošenu zemlju, bez radne snage koja bi obrađivala zemlju i plaćala porez. Zato je carski dvor težio da Banat što pre naseli.
 

Prva kolonizacija trajala je od 1718. do 1724. godine, kada u grad stižu uglavnom Nemci, ali i Srbi, nakon rasformiranja Potiske vojne granice. Narednih godina u grad stižu i Rumuni, Italijani, Francuzi, pa i Španci iz Barselone i Biskaja, koji se naseljavaju u današnjem delu grada "Dolja", a grad nazivaju "Novom Barselonom". Zbog teških uslova života u močvarnom okruženju i brojnih bolesti, većina ih ubrzo umire, a ostali se raseljavaju.
 

U leto 1738. izbila je velika epidemija kuge. Da bi Banat oslobodio silnih močvara i pretvorio ga u plodno zemljište, guverner Banata grof Florimund Mersi je preduzeo ogromne radove na regulisanju Begeja. U srednjem i donjem toku izgrađen je kanal dug 70 km, koji je omogućio plovnu vezu Bečkereka s Temišvarom. Godine 1745. Sebastijan Kracajzen počeo je da proizvodi pivo u prvoj gradskoj fabrici, čime je označen početak industrijalizacije. Iste godine, prvi put se pominje u gradu i srpska škola.
 

Šestog juna 1769. godine carica Marija Terezija dodelila je Velikom Bečkereku privilegiju kojom uzdiže opštinu na stepen trgovišta. Njom je regulisan čitav društveno-ekonomski život tadašnjeg Bečkereka, koji je dobio status slobodnog trgovačkog grada. Tokom 1769. godine podignuta je i prva gradska bolnica. Bečkerek je, 1779. godine, novim ustrojstvom Torontalske županije – oblasti u okviru Austrougarske monarhije, postao njeno središte.

 

Privredni i društveni razvoj ponovo je, međutim, zaustavljen 1807. godine. Veliki požar, potekao 30. avgusta iz Pivare, uništio je gotovo ceo građevinski fond. Ipak, grad se od nesreće brzo oporavio. Izvršena je nova regulacija ulica, kuće su podizane od čvršćeg materijala, obnavljani su putevi, podignuti novi mostovi preko Begeja. Naročito je živ bio vodeni saobraćaj na ovoj reci. Bečkerek 1839. godine dobija pozorište, 1846. godine počela je s radom Gimnazija, a 1847. i prva gradska štamparija.