Odevanje

Banatska nošnja
Osnovu banatske nošnje čine košulja i "gaće", ili čakšire, i njen kroj, materijal i tehnika izrade prastarog  su slovenskog porekla. Nazivi: platno, sukno, tkanje, rubača, rub, nalaze se u svim slovenskim jezicima, dakle  praslovenskog su  porekla. Isto tako i nazivi: nogavice, ručnik, opanci, plašt, vuna, gaće.... Već sam materijal (lan, konoplja) i način izrade upućuje da je ta odeća postala nošnja ratara. To je osnova banatske nošnje, i u tom čistom obliku ona je panonsko-skitskog tipa, dok  zlatni vez koji se pojavljuje na pregačama  i jeleku ženske nošnje upućuje na orjentalni uticaj.
 

Iz svakodnevne upotrebe narodna nošnja je izašla već krajem XIX veka, i to prvo kod Srba. Ipak, jedan deo ženske narodne nošnje – oglavlje – kapa zlatara sa dve duge trake ukrašene kamenčićima, biserima i šljokicama, sačuvao se kao znak prestiža do kraja prve decenije XX veka. Nosile su je neveste i tek udate žene iz imućnijih paorskih kuća. Nju je za venčanje nabavljala mladoženjina kuća. U celom Banatu bilo je dosta vezilja koje su svoj rad naplaćivale u žitu ili novcu. Najtraženija među veziljama bila je Kata Lončarski, zvana "Zlatarka", iz Melenaca, čije su dve kćerke takođe bile vešte vezilje. Kata, po kojoj je porodica Lončarski dobila nadimak ("špic name") "Zlatarov", je 1884. godine dobila nagradu Prvog reda u Novom Sadu i u Budimpešti 1896. godine, za odevne rukotvorine izvezene zlatnom žicom.
 

Na ručnim radovima iz ovih krajeva koji su ukrašavali različite odevne predmete i predmete  za pokućstvo, uglavnom su za ornamentiku korišćeni različiti floralni motivi. Cvetovi različitih veličina, i uglavnom, svetlih i punih boja (uticaj baroka), uklopljeni su u određeni ornamentalni oblik.